Naziv: Djela BiH. kompozitora u dijaspori (Objavljen u sklopu 5. međunarodnog simpozija „Muzika u društvu“)
Godina: 2007.
Izdavač: Muzikološko društvo FBiH
Priređivač koncerta i urednik edicije: Dr. Ivan Čavlović
Ton majstor: Admir Đulančić
Dizajn: Esad Šuman
Snimljeno u: Koncertna sala Muzičke akademije u Sarajevu, 27. X 2006, 19,30h
Urađeno u: Elektroakustički studio Muzičke akademije u Sarajevu
Prijevod na engleski: Milica Babić, Lana Šehović
Korektura: Fatima Hadžić
Publikovano: Sarajevo, februara 2007.
Štampa: ŠDC
Tiraž: 200
Nekomercijalno izdanje
Format: Kompakt disk.
O NAMJERI
Koncert pod nazivom Djela bih. kompozitora u dijaspori, održan u petak 27. X 2006, jedini je koji smo priredili uz 5. Međunarodni simpozij „Muzika u društvu“ (26–28. X 2006). Zašto baš ovakav koncert? Jednostavno, jer smo htjeli vidjeti s kojim imenima u raseljenju možemo raspolagati i, malo složenije od jednostavnog, htjeli smo čuti šta to mladi ljudi porijeklom iz našeg okružja rade kao kompozitori u svijetu. Jednostavno u složenom kao zadovoljenje znatiželje i kao potvrda o uludo neutrošenim nadama. Onda kada u vlastitoj sredini nemamo kompozitora, pozivamo se na moguće „naše“ kompozitore. I mi smo se pozvali i dobili solidan broj imena i djela koja su ispunila koncertno vrijeme i znakovito odjeknula među koncertnom publikom. Prijem djela vrlo različitog zvuka kod publike bio je na nivou fenomenalnog muzičkog događaja. Fenomen na nivou noumena iščitavao je slojeve kompozitorskih interesovanja, tehnike i procesa, ali i gotovog umjetničkog djela.
Kako je iz koncerta i snimljenog zvuka nemoguće iščitati sve, a i griješno je govoriti bez kompozitora, dali smo prostor njima samima da kažu o razlozima i karakteru samih djela. Dijasporna rasturenost misli o sebi, jednako kao i mi što mislimo o njoj. To je uobičajena praksa, ali i ovdje se potvrđuje da sami kompozitori takođe ne iščitavaju sve što bi se moglo, pa zato nekoliko riječi o svemu.
Najpoetičnije i najtačnije rečeno, čuli smo Evropu i Bosnu u svim njenim zvučnim znacima. Znaci ta da kulturno udaljena toponimska naziva približila su se značenjem, odnosno označiteljima i onim označenim. Označitelji su sama djela, ono označeno jeste nastojanje da se različito približi k jednom. Znaci Evrope su u tehnici, znaci Bosne u materijalu, jedno je rezultat spoja tehnike i materijala. Ma koliko bili moderni ovi kompozitori su duhom uronjeni u svoje porijeklo. Nenadano je pobijedila koncepcija stanovanja u vlastitoj tradiciji, kako bi rekao Heidegger, duh igre u historiji, kako bi rekao Gadamer, duh dekonstruktivnog nadomještanja samoga sebe u drugom, kako bi rekao Derrida. I ma koga pozvali u pomoć, ostat ćemo uvijek začuđeni pred genijem muzike i pred kompozitorskim potragama za njenom suštinom. A njena suština je uvijek neodgonetljiva i neizreciva, ali naslućujuća i zato moguća.
U čemu čujem duh Bosne u ovim kompozicijama? (Naravno, uz riječ Bosna, u bilo kojem obliku, ide i riječ Hercegovina). U melodijskoj konturi, ritmičkom obrascu, tvrdoj harmoniji ili naprotiv me(h)kom lutanju duše kroz predjele nostalgije i pastirske pjesme, u aforističkoj melodizaciji rezonantno bosanskog „es wird“ („biće“) kao poziv nade i kao stanje duha, čak i u koketnom poigravanju nečega što može biti amberični opoj udaljene misli o sebi u novonastanjenom svijetu, pa čak i u onim djelima u kojima se duh Bosne ne čuje. Mjestom izvođenja i takva djela nastanila su dio bosanskog prostora. Refleksije o ovoj muzici su brojne, ali i neponovljive kao i sama muzika. Stoga je dozvoljeno istraživati neprohodna polja trenutne misli kroz ton i riječ bez upliva detaljnijom analizom dobijenih podataka o muzičkom slogu. Star je potpuno čujna, vidljiva i odgonetljiva iz muzičkog događaja kao pojavnog traga unutarnje strukture muzike same.
Ima li još koji obrazac mišljenja? Naravno, zvuk i jeste da se osjeća i misli! Bez toga svako naše nastojanje za afirmacijom onoga što zovemo bosanski duh u bosanskohercegovačkoj muzici je uzaludan. Stoga i preporučujemo pozorno slušanje i razmišljanje!?
Ivan Čavlović
Kompozitori: Vojislav Ivanović, Ramiz Tahiri, Alojz Ajdić, Igor Karača, Dino Rešidbegović, Jasmin Osmanagić, Edina Hadžiselimović.
SADRŽAJ:
1. Vojislav Ivanović: Oro
Izvodi: Omer Blentić klavir
Trajanje: 9:59
2. Ramiz Tahiri: Nostalgija
Izvodi: Sakib Lačević flauta
Trajanje: 7:48
3. Alojz Ajdić: Pastirska pjesma
Izvode: Rajmund Likić klarinet, Ljiljana Pećanac klavir
Trajanje: 6:21
4. Igor Karača: Amber
Con moto, meno mosso, con moto
Trajanje: 3:33
5. Igor Karača: Allegro molto
Izvode: Lamija Talam oboa, Mirjana Papić-Hrkaš klavir
Trajanje: 2:22
6. Vojislav Ivanović: Jazz dusho
Izvode: Boško Jović gitara, Boris Lončar violina
Trajanje: 3:22
7. Alojz Ajdić: Med kapniki
Izvode: Rajmund Likić klarinet, Ljiljana Pećanac klavir
Trajanje: 9:05
8. Dino Rešidbegović: Aphorismen
Izvode: Sanela Redžepagić mezzosopran, Dževad Šabanagić violina, Vedran Tuce klarinet, Davor Maraus i Sabina Šehović udaraljke, Višnja Bakalar klavir, Tijana Vignjević dirigentica
Trajanje: 6:46
9. Jasmin Osmanagić: Es wird
Izvode: Adi Šehu flauta, Dževad Šabanagić violina, Miran Zrimšek violončelo, Ehlimana Tikveša klavir
Trajanje: 6:26
10. Edina Hadžiselimović: Coquetus
Izvode: Sakib Lačević flauta, Vedran Tuce klarinet, Davor Maraus i Sabina Šehović udaraljke, Boško Jović gitara, Amila Šeper violina, Belma Alić violončelo, Ehlimana Tikveša klavir, Tijana Vignjević dirigentica
Trajanje: 8:30
Ukupno trajanje: 65:10